Život u zgradi znači dijeljenje zidova, podova i plafonova sa drugima. Određena količina zvuka je neizbježna i normalna, ali kada buka pređe granicu razumnog, počinju problemi. Glasna muzika kasno noću, renoviranje nedjeljom ujutro ili stalno lupanje — sve to umije ozbiljno narušiti mir u zgradi.
Šta je prihvatljivo
Granica između normalne i prekomjerne buke nije uvijek očigledna, pa je upravo zato korisno da je zajednica jasno definiše. Uobičajeno se određuje vrijeme odmora — period u toku kojeg se izbjegavaju bučne aktivnosti — kao i pravila za radove na renoviranju, koji su sami po sebi glasni ali nužni. Kada su ta pravila zapisana, manje je prostora za proizvoljno tumačenje.
Uloga kućnog reda
Najdjelotvornije sredstvo je kućni red. Njime zajednica može propisati vrijeme odmora, pravila za izvođenje bučnih radova i opšte ponašanje u zajedničkim prostorima. Jednom usvojen, kućni red obavezuje sve stanare. Više o tome šta sve može da reguliše pisali smo u tekstu o modelu pravilnika o kućnom redu.
Kako rješavati konkretan problem
Kada do prekomjerne buke ipak dođe, postupnost se isplati:
- Prvo razgovor — često komšija nije ni svjestan da smeta
- Ako se ponavlja, pisana opomena od strane predsjednika ili upravnog odbora
- U slučaju grubog i upornog remećenja mira, poziv komunalnoj ili nadležnoj policiji
Posebni slučajevi
Renoviranje je zaseban primjer. Ono je bučno, ali i legitimno — vlasnik ima pravo urediti svoj stan. Rješenje nije zabrana, nego dogovor o terminima koji su prihvatljivi za sve. Slično je i sa malom djecom ili kućnim ljubimcima: određena buka je dio života i traži strpljenje, dok namjerno i bezobzirno ometanje mira ne treba tolerisati. Zajednica koja ima jasna pravila lakše razlikuje jedno od drugog.
Napomena: Tekst je informativnog karaktera i zasnovan je na Zakonu o održavanju zgrada RS i propisima o javnom redu i miru.
Komentarišite