Sve više zgrada razmišlja o kamerama na ulazu, u liftu ili u garaži. Razlozi su razumljivi — provale, vandalizam i nered u zajedničkim prostorima. Video-nadzor zaista može pomoći, ali se mora uvesti na pravi način, jer dira u privatnost svih koji prolaze kroz te prostore.
Odluka je zajednička
Postavljanje kamera u zajedničkim dijelovima zgrade nije stvar pojedinca niti predsjednika samostalno, već odluka koju donosi skupština zajednice. Razlog je jednostavan: zajednički prostori pripadaju svim vlasnicima, pa svi moraju imati riječ o tome da li će i gdje biti snimani. Samovoljno postavljanje kamere koja pokriva tuđa vrata ili zajednički hodnik može dovesti do spora, pa i do prijave.
Zaštita ličnih podataka
Snimak osobe je lični podatak, pa video-nadzor podliježe propisima o zaštiti ličnih podataka. To u praksi znači nekoliko obaveza:
- Jasno istaknuto obavještenje da je prostor pod video-nadzorom
- Snimanje samo zajedničkih prostora, nikako ulaza u pojedinačne stanove ili tuđih prozora
- Ograničeno vrijeme čuvanja snimaka i kontrolisan pristup materijalu
- Jasno određeno ko upravlja sistemom i u koju svrhu se snimci koriste
Gdje je granica
Kamere se postavljaju radi bezbjednosti, a ne radi nadziranja komšija. Snimanje koje zadire u privatnost — usmjeravanje kamere na vrata jednog stana, terasu ili prozor — nije dozvoljeno bez obzira na dobre namjere. Isto tako, snimci se ne smiju objavljivati ni dijeliti proizvoljno; oni se koriste samo u opravdane svrhe, najčešće na zahtjev nadležnih organa.
Praktičan pristup
Zajednica koja želi uvesti video-nadzor najbolje će postupiti tako što će na sjednici donijeti jasnu odluku, definisati svrhu i obim snimanja te način čuvanja podataka, a pravila uklopiti u akte zajednice. Tako se dobija stvarna korist po bezbjednost, a izbjegavaju i sporovi i kršenje propisa o privatnosti.
Napomena: Tekst je informativnog karaktera i zasnovan je na propisima o zaštiti ličnih podataka i Zakonu o održavanju zgrada RS.
Komentarišite