Kada se zajednica konstituiše, prije ili kasnije dolazi pitanje: hoćemo li sve voditi sami ili ćemo angažovati profesionalca? Oba modela su legitimna i oba imaju svoje mjesto. Pravi odgovor zavisi od konkretne zgrade, ljudi u njoj i obima posla koji upravljanje nosi.
Samostalno upravljanje
Mnoge manje zgrade odlično funkcionišu tako što poslove vodi predsjednik skupštine uz pomoć upravnog odbora. Prednost je niži trošak i to što odluke ostaju u rukama samih vlasnika koji najbolje poznaju svoju zgradu. Nedostatak je oslanjanje na vrijeme i dobru volju pojedinaca — kada predsjednik nema vremena ili znanja, posao zastane.
Profesionalni upravnik
Veće zgrade, sa mnogo stanova, složenim instalacijama i većim budžetom, često imaju koristi od profesionalnog upravnika. On preuzima administraciju, vođenje evidencije, organizaciju održavanja i komunikaciju sa izvođačima. Za taj posao zajednica plaća naknadu, ali zauzvrat dobija kontinuitet i stručnost koji ne zavise od raspoloženja pojedinca.
Kako odlučiti
Pri odlučivanju vrijedi razmotriti nekoliko pitanja:
- Koliko je zgrada velika i koliko su složeni poslovi održavanja
- Ima li među vlasnicima nekoga ko ima vremena i volje da uredno vodi zajednicu
- Kakvo je finansijsko stanje i može li zajednica podnijeti naknadu upravniku
- Koliko je važan kontinuitet — da posao ne stane kada jedan čovjek odustane
Ugovor sa upravnikom
Ako se zajednica odluči za profesionalca, ključan je dobar ugovor. U njemu treba jasno navesti koje poslove upravnik obavlja, koliki je obim njegovih ovlaštenja, kako se obračunava naknada i pod kojim uslovima se saradnja može raskinuti. Važno je razlikovati upravnika od organa zajednice — i kada postoji profesionalni upravnik, skupština i dalje donosi ključne odluke. O razlici između zajednice i upravnika pisali smo i u tekstu o razlici između ZEV-a i upravnika zgrade.
Napomena: Tekst je informativnog karaktera i zasnovan je na Zakonu o održavanju zgrada RS (Službeni glasnik RS, br. 101/11).
Komentarišite